utorak, 13.11.2007.

Najljepša kampanja do sada

Kampanja

Piše: Božidar Pankretić

U mojih petnaest godina bavljenja politikom bilo je puno izbora, ali niti jedni tako zanimljivi i dojmljivi kao ovi. I to ne zbog toga što se nešto posebno događa na političkoj sceni nego što smo ovaj puta krenuli s kampanjom od čovjeka do čovjeka ( ne mislimo obići 4 milijuna stanovnika ali želimo doći u svako mjesto naše izborne jedinice, posjetiti ljude i čuti njihove probleme ). Priznajem, nisam mislio da će biti toliko naporno. Ako se stvarno želi doći do svakog čovjeka potrebno je uložiti beskrajno puno truda i muke.
Drugog dana kampanje krenuli smo u obilazak Samobora i zaputili se prema Noršić Selu i Jarušju, jednoj od najviših točaka na Samoborskom gorju gdje osim domicilnog stanovništva i pokojeg planinara godinama nitko ne dolazi. Nije im lako, u to sam se osobno uvjerio. Moram reći, vjerovali ili ne, postoje i kuće koje tamo još uvijek nemaju ni struje. A tamošnju osmogodišnju školu polazi svega 11 učenika! Kada bi to gledali zračnom linijom nismo bili ni dvadesetak kilometara od grada Zagreba.Iznenadio sam se kako ti ljudi ne traže nikakva obećanja već im je dovoljna koja topla riječ i saznanje da je netko došao u njihov kraj i zanima se za njih, pa makar to bilo i u predizborno vrijeme, kada mnogi znaju reći gdje ste bili četiri godine i tek sada ste se pojavili.
Vjerujem da će ovakvi razgovori sa ljudima puno doprinjeti i meni, mojem razumijevanju njihovih problema. Svjestan sam da nećemo moći neke stvari brzo promijeniti, ali mali pomaci u pogledu egzistencijalnih stvari sigurno se mogu učiniti. Naš put u kampanji nastavljamo dalje. Možda već sutra dođemo do Vas.

Objavljeno u 10:58 Komentari (47) • Isprintaj#

ponedjeljak, 12.11.2007.

Vlada štiti uvoznike

Piše: Marijana Petir

U Republiku Hrvatsku u prvih je 6 mjeseci uvezeno hrane za milijardu dolara, a izvezeno za pola milijarde dolara. Pokazatelji su zabrinjavajući jer uvoz divlja i znatno je veći od prošlogodišnjeg, koji je bio rekordni od osamostaljenja Hrvatske i iznosio je 2 milijarde dolara.
Mesa i živih životinja uvezeno je u prvih 6. mjeseci ove godine za 120 mil. USD, a izvezeno za 15 mil. USD. Tako je uvezeno 5.893 tona živih svinja, a izvezeno 0 tona - iako je svrha uvođenja zabrane cijepljena protiv svinjske kuge bio izvoz. Svinjskog mesa uvezli smo u Lijepu našu za 11.300 tona, a izvezli smo svega 34 tone tj. jedan kamion. U tom grmu leži zec tj.neprodane domaće svinje.

Preračunamo li uvoz svinja i svinjskog mesa u broj svinja s prosječnom dužinom svinje od 1 metar, za prvih 4 mjeseca 2007. godine, red uvezenih svinja bio je dugačak 168 kilometara, a samo mjesec dana kasnije iznosi 211 kilometara, dok polugodišnja količina uvoza svinja i svinjskog mesa bila bi dugačka 253 kilometra što je hrvatska tragedija.

Od 2004. godine uvozimo više vina nego ga izvozimo i u 6 mjeseci 2007. godine uvezli smo skoro 7.000 tona vina, a izvezli smo samo 1.461 tone.

Kada s vremena na vrijeme nešto i izvezemo, to se pokaže kao glupost jer smo tako izvezli 145.118 tona pšenice koja je mogla ostati u Hrvatskoj i biti dobar korektiv cijena na domaćem tržištu brašna pa mlinarsko-pekarska industrija ne bi imala opravdanje za „navodne“ razloge poskupljenja kruha.

Objavljeno u 12:48 Komentari (7) • Isprintaj#

ponedjeljak, 05.11.2007.

Kako radi HDZ?

Piše: Marijana Petir

Danas je u jednoj crkvi u Novom Zagrebu ministar Šuker, nositelj HDZ-ove liste za VI.izbornu jedinicu darovao 600,000.00 kuna a slično je učinio proteklih dana u svim Velikogoričkim crkvama. I Novi Zagreb i Velika Gorica nalaze se slučajno ili ne u VI. Izbornoj jedinici. Ništa ne bi bilo sporno da je ministar to učinio prije tri mjeseca a ne sada u tijeku predizborne kampanje djeleći novce poreznih obveznika kao svoje. Također ne bi bilo sporno da je to učinio ministar kulture Božo Biškupić jer su sredstva namjenjena crkvama i sakralnim objektima u programu javnih potreba u kulturi na proračunskoj poziciji ministarstva kulture.Kako je ministar Šuker procjenio da su upravo crkve u Velikoj Gorici i Novom Zagrebu u najvećoj potrebi a ne primjerice crkve u Sisačko-moslavačkoj županiji koje bi trebale biti sastavni dio buduće Sisačke biskupije? Ministar Šuker je procjenio da koliko god novaca dao u Sisačko-moslavačku županiju, neće dobiti glasove, jer župnici neće agitirati za njega s oltara pa je zato odlučio dati 0 kuna, tj. ništa. Ako je to politika HDZ-a, onda su odabrali dobru himnu jer očigledno HDZ ZNA kako najbolje muljati!
Nedavno ste duž buduće trase autoceste Zagreb-Sisak mogli vidjeti plakate da se autocesta gradi. Naravno, HDZ je putem Ratka Mačeka, svog vrlog glasnogovornika proveo tu akciju a siroti Mario Crnjak, direktor autocesta stavljen pred gotov čin je to morao platiti. Možda se autocesta gradi po modelu „Carevo novo ruho“ pa je ni ne možemo vidjeti! Ako ste prolazili ovih dana od Zagreba do Siska, onda ste se uvjerili da se autocesta ne gradi jer ni zemljište nije otkupljeno. Ali zato su na mjestima na kojima su bili jumbo plakati o gradnji autoceste, osvanuli HDZ-ovi crveno-plavi plakati sa velikim ostvarenjima 4-godišnje vladavine plavih tj.HDZ-a.
Model oglašavanja u predizborno vrijeme svojstven je HDZ-u pri čemu javna poduzeća i državne institucije koriste kao poligon za širenje svojeg lika i dijela.To smo već apsolvirali na predsjedničkoj kampanji Jadranke Kosor.U to je vrijeme promoviran portal Otvorena vrata na kojem bi se trebale pronaći sve aktualne informacije, no nažalost, nema ih. A promocija web stranice masno je koštala. Pardon, predsjednička kampanja Jadranke Kosor.
A tek ako se dotaknem ministrice u sukobu interesa-Marine Matulović Dropulić koja umjesto da vodi računa o zaštiti okoliša, brine o rastu vrijednosti svojih dionica u IGH pa zbog toga jest i sasvim logično da IGH dobiva važne poslove kao što je primjerice gradnja Pelješkog mosta. Točno je i to da nitko živ taj most do dan danas nije vidio ali je zato IGH dobio posao projektiranja, gradnje i nadzora, jer kao što himna sama kaže- HDZ ZNA!
No, ljudi moji ako je to znanje, kako tek izgleda neznanje?

Objavljeno u 01:11 Komentari (30) • Isprintaj#

nedjelja, 04.11.2007.

Zatvoreno zbog smrdi

Piše: Stipo Gabrić Jambo

Vlada je odlučila izdvojiti 410 milijuna kuna i tako ublažiti posljedice od suše priznavajući 20% štete (a ne 30% kako je tražio HSS). Ali od koga je – dobro je, s obzirom na kroničan nedostatak sluha aktualne Vlade za selo i poljoprivredu. No problem je u tome što je Vlada tim potezom skrojila novi administrativni ustroj Republike Hrvatske. Sedam županija je, jednostavno, nestalo, isparilo. Valjda tijekom velikih vrućina i suše ovoga ljeta. Gotovo sve odreda su jadranske, a u nekima, kao u Dubrovačko-neretvanskoj kiša nije pala 120 dana. Ne, to nije suša, to se zove lijepo vrijeme. Uostalom, što bi davali županijama u kojima (kako oni misle) dobro stoje. Treba zamazati oči Slavoniji i Istri. Baš me zanima po kojim kriterijima suše u Istri jest bilo, a na Braču, Hvaru ili Korčuli nije?
Ja ću se ovdje ograničiti na primjer doline Neretve, izrazito poljoprivrednog kraja o kojem više znam. Ali sve što ću reći može se odnositi i na Konavle, srednjodalmatinske otoke itd. Evo kako je stručni ocjenjivački sud, na čelu s ministrom Čobankovićem, donosio prosudbe. Čobanković: „Meni su moji prijatelji iz Opuzena rekli da je mandarina odlično rodila, što znači da suše u dolini Neretve nije bilo.“ Maestralno. Eto, što ti znači struka. Bravo maestro! Sve me to podsjeća na legendarnu scenu iz, također, legendarnoga Alana Forda (svojedobno su me razni plaćenici kroz tisak znali oblatiti kao poluidiota koji čita samo stripove). Ne znam hoću li se sjetiti baš točno, ali bit će ostati nepromijenjena.
Tijekom jedne od svojih akcija grupa TNT trebala je intervenirati u Kanadi. Grunf je pripremio letjelicu u vidu nekakve jahaće rakete, ali problem je bio što nisu znali kamo je okrenuti. Na koju stranu je Kanada? Ja znam – reče Bob Rock i pokaže rukom u određenom smjeru. Kako znaš? – upitaše ostali. ¬– Pa kad moja teta spominje sestru u Kanadi svaki put pokaže u tom smjeru.
Nažalost, ovo nije smiješno. Ovo je tragično. Eto tako se HDZ revanšira svome stabilnom biračkom tijelu diljem jadranske obale. Na svu sreću samo do svete Kate, kada će hrvatski narod izaći na izbore i konačno na političku cvjećarnicu HDZ-a staviti natpis „Zatvoreno zbog smrdi“ (još jedan genijalan prijevod pok. Nenada Brixija, nakon kojega Alan Ford više nije bio isti).

Objavljeno u 13:06 Komentari (9) • Isprintaj#

srijeda, 31.10.2007.

LOL ili, što bi u Dalmaciji rekli, za krepat od smijeha

Piše: Stipo Gabrić Jambo

Sinoć sam se vratio sa jako uspješna skupa u Gabela Polju. Za one koji ne znaju, moj Metković je igrom povijesnih okolnosti završio na samoj granici između nekadašnje Mletačke republike i Otomanskoga carstva. Na svu sreću s OVE strane granice. A na nesreću svekolikoga hrvatskog puka koji je ostao s ONE strane. Gabela Polje je novije naselje smješteno između stare Gabele u Bosni i Hercegovini (tamo gdje Salinas Price vidi Troju) i grada Metkovića. Mnogi stanovnici toga naselja, koje je i prostorno spojeno s Metkovićem, rade u Metkoviću, gdje im i djeca idu u školu. Po svemu to je dio Metkovića, ali u drugoj državi. Dijeli ih jedna od najsmješnijih ulica na svijetu – ulica Marka Marulića u kojoj su kuće s lijeve strane u Hrvatskoj, a one s desne u Republici BiH.
Vrativši se umoran i zadovoljan doma, sjednem pred televizor i gledam vijest kao je HDZ svojim blogerima zabranio daljnju aktivnost na blogu. Pazite, ne tamo nekim hadezeovcima, nego, ni glavom ni bradom, ministru Kirinu, Berislavu Rončeviću i sličnu kalibru. Ništa čudno. Sa HDZ-om i njegovim strahom od naprednih tehnologija, a naročito onih koje omogućuju slobodno mišljene, imam debelo ružno iskustvo. Možda i prvi u Hrvatskoj. Vjerujem da se svi sjećate kako je HDZ 2004. raspustio Gradsko vijeće Metkovića i namjestio svoga povjerenika, misleći kako će se Metkovci prepasti i prihvatiti ih kao osloboditelje. Tada je na lokalnoj web stranici stajala anketa gdje su se građani mogli izjasniti za koga će glasovati na prijevremenim lokalnim izborima. Panika među, zna se kime, nastala je kada je anketa pokazala da moja nezavisna lista vodi sa 37.58% ispred HDZ-a koji je imao 23,43%. Meštri iz kazališta lutaka promptno su povukli nekoliko povjerenikovih konaca pa je on uredniku web stranice dao nalog da skine anketu. Urednik to nije htio napraviti pa je „ukinuo“ cijelu stranicu stavivši na nju faksimil povjerenikova naloga. I tada je eksplodirala cijela Internet zajednica. Vijest je stigla do najznačajnijih hrvatskih medija pa se moćni HDZ brže-bolje povukao uz „nemušta“ objašnjenja. No, prošli su puno gore nego što je pokazivala anketa. Ja sam osvojio više nego duplo više od HDZ-a.
Jutros gledam Kopernikanski obrat. HDZ je „vratio“ svoje blogere, opet uz „nemušta“ objašnjenja. Kažu: „S obzirom da smo bili u eksperimentalnoj fazi, zbog velikog broja posjeta i komentara došlo je do tehničkih poteškoća i bili smo prisiljeni nakratko maknuti blogove sa naših web stranica.“ Za umrijet od smijeha. LOL, je li tako danas kažu mladi? Kao da su oni (HDZ) programeri blog aplikacije. Nisam sveznalica, ali iz moga tima mi kažu da je servis blog.hr stabilna aplikacija koja već godinama servisira na tisuće blogova dnevno. Bit će prije da su poteškoće nastale u HDZ-ovim glavama koje nisu spremne prihvatiti otvorenost što je blogovi omogućuju i gdje svaki posjetitelj može ostaviti svoj komentar. Čuo sam da je na Kirinovu blogu bilo čak 400 komentara koji su sad izbrisani. Mogu mislit kakvi su bili.
I što zaključiti? Stranka, koja se predstavlja kao jamac našega ulaska u EU, blamira se pružajući javnosti objašnjenja kojima se smije i posljednji hrvatski Internet klinac. Ništa nisu naučili na projektu Metković 2004., a sudeći prema njihovu mentalnom ustroju, nikad ni neće.

Objavljeno u 16:18 Komentari (6) • Isprintaj#

utorak, 30.10.2007.

Sagnimo se, bit ćemo bliži onima koji nas biraju

Piše: Stipo Gabrić Jambo

Jučer sam sa stranačkim prijateljima otišao u Jezero, područje jedinstveno po tome što je na jednom mjestu zasađeno oko osam milijuna trsova vinove loze. To geografski, povijesno i u svakom drugom smislu jedinstveno područje dijele dva grada i jedna općina, a da bi sve skupa bilo još kompliciranije i dvije županije. U dubrovačko-neretvanskom dijelu Jezero pripada gradu Pločama i općini Pojezerje, a u splitsko-dalmatinskome gradu Vrgorcu.
Predvečer smo stigli u Staševicu, mjesto sa 250 stanovnika koji, gotovo svi, žive od poljoprivrede. Tamo je skup organizirao njihov ogranak HSS-a i prvo što sam uočio jest da je u dvorani nedostajalo stolica. Organizator je postavio pedesetak stolica, a okupilo se stotinjak članova i simpatizera HSS-a iz Staševice i okolnih mjesta, što me više nego ugodno iznenadilo. Iako sam točno znao gdje dolazim i koji problemi najviše muče te ljude, prema njihovu pozornom slušanju pa i reakcijama na moj govor, stekao sam dojam da među te ljude nitko nikada nije došao, naročito političar koji je kandidat za saborskog zastupnika, a koji s njima može razgovarati na ravnopravnoj nozi. Da, upravo tako, jer obično je obrnuta situacija. Mnogi političar, držeći svoju glavu visoko iznad oblaka, nije u stanju s narodom razgovarati na ravnopravnoj nozi. A dovoljno se samo malo sagnuti, sjesti, kleknuti ako treba pa se puno bolje vidi i čuje. I narod to osjeti. Osjeti političara s ljudskim likom, sa svim njegovim manama i vrlinama, političara koji nije okružen kratko šišanim likovima sa slušalicama u ušima, koji dođe pred izbore, obeća brda i doline, a nakon toga nestane na neodređeno vrijeme. Našem seljaku je dosta priča koje dolaze iz centara političke moći, priča koje su razni spin doktori precizno skrojili upravo za tu i takvu prigodu. Smiješno, kao da netko ne zna razliku između juhe iz vrećice i one što se kuhala domaćem loncu.
Poslije Staševice odlazimo u obližnju Kobiljaču, mjesto u općini Pojezerje, s tek tridesetak stanovnika više. Tamo se održala Osnivačka skupština Općinske organizacije HSS-a. Okupili smo se u derutnom seoskom domu, naslijeđu socrealističkih vremena kada su se slični domovi radili po principu ho-ruk, malo betonskih blokova, grede, crijep, metalni otvori i vrata. Opet se ponavlja ista slika. Na skup poslije Osnivačke skupštine dolazi više od pola sela. Pazite, ne radi se o organiziranom članstvu koje na skupove dolazi po dekretu. Kad okupite pola sela to znači da su ljudi znali tko im dolazi i da su došli čuti nešto blisko njihovu uhu, nešto što im je potpuno razumljivo te nekoga tko njih potpuno razumije.
Staševicu i Kobiljaču mogu uzeti kao paradigmu za sva seoska područja koja sam obišao tijekom aktivnosti oživljavanja djelovanja HSS-a na području X. izborne jedinice, a sada i tijekom predizborne kampanje. Staševica i Kobiljača strašno osjećaju blesavi zakon od 0,0 promila te nemar ove države koja dopušta uvoz grožđa što u Hrvatsku uđe kao stolno, a onda završi u vinarijama. Ne znam nikoga tko je u prometu ugrozio sebe ili nekoga drugoga zbog popijene čaše-dvije vina. Promet ugrožava nekoliko tisuća kubika i stotine konja pod papučicom gasa, neodgovorna mladost i još neodgovorniji roditelji koji im poklanjaju skupe igračke, brzine od dvjesta i više kilometara na sat, 3 i više promila alkohola u krvi, droga…
Kao što zakon o nula promila muči stanovnike Jezera, isto tako stanovnik srednjodalmatinskih otoka na svojoj koži itekako osjeća neodlučnost i nesposobnost aktualne vlasti da proglasi ZERP. Deseci tisuća vagona hrvatskoga vina nemaju kupca, a stotine milijuna eura svake godine slije se u džepove talijanskih ribara koji bahato love u hrvatskim vodama ne plaćajući niti centa.
Upravo stoga ZERP i ukidanje zakona o nula promila predstavljaju središnja mjesta od kojih HSS neće odstupiti u pregovorima sa budućim koalicijskim partnerima s kojima ćemo formirati novu vlast nakon izbora.
Mislio sam se u ovome postu dotaknuti i najnovije odluke Vlade o (ne)isplati štete od suše, ali to je toliko velika sramota da ću njoj posvetiti sljedeći post.

Objavljeno u 16:49 Komentari (4) • Isprintaj#

ponedjeljak, 29.10.2007.

Jubito ili sigurnost na hrvatski način

Piše: Marijana Petir


Ovo smo ljeto svakodnevno brojili mrtve na cestama, rastao je broj različitih oblika kriminala, a na kraju, na Kornatima, totalno se urušio vatrogasni sustav rezultirajući najvećom katastrofom hrvatskog vatrogastva ikada i smrću mahom mladih ljudi pred kojima je bio čitav život. Ministar Kirin u trenutku njihovog stradanja šetao je Varaždinom, uopće ne smatrajući da treba na bilo koji način odgovarati ili posjetiti stradale. I nakon svega, ostao je u svojoj fotelji. Nažalost, statistika dovoljno govori o njegovim ostvarenjima tijekom mandata.

Na primjer, u 2006. godini ubijen je 81 hrvatski građanin. Broj ubojstava drastično je povećan za više od trećinu (37 posto ili 22 slučaja) u odnosu na 2005. godinu. U istom razdoblju ubilo se gotovo 800 ljudi, što je, istina, nešto manje u odnosu na godinu prije, ali još uvijek alarmantno. Ovaj podatak sasvim dovoljno govori o svakodnevnoj sigurnosti odnosno porastu nesigurnosti hrvatskih građana.

Stanje sigurnosti u prometu je još i gore. Naime, u 2006. godini u prometnim nesrećama poginulo je 659 ljudi, što je drastično povećanje u odnosu na godinu prije kada ih je na našim cestama poginulo 597 osoba. U navedenom se razdoblju dogodilo 58 283 prometnih nesreća, što je za 151 prometnu nesreću ili 0,3 posto više nego u 2005. godini. Od tog broja, 551 prometna nesreća bila je s poginulim osobama, što je za 21 prometnu nesreću ili 4 posto više nego godinu prije. Također, dogodilo se 16 155 prometnih nesreća s ozlijeđenim osobama, što je za 1 004 prometne nesreće ili 6,6 posto više nego u 2005. godini.

Što se tiče prometnih nesreća s poginulim osobama u kojima su sudjelovali pješaci, evidentirano je da je tijekom 2006. godine poginulo 126 pješaka, što je za 25 osoba ili 24,8 posto više nego 2005. godine, kada je u prometu poginuo 101 pješak. Isto tako, u 2006. godini u prometnim nesrećama poginulo je 26-ero djece, što je za 44 posto više nego 2005. godine kada je poginulo 18-ero djece. Na 100.000 stanovnika u Hrvatskoj je u prosjeku nešto više od 14 smrtno stradalih, što je za 40 posto više od plana iz nacionalnog programa Vlade Republike Hrvatske i ministra Kirina. To je ujedno i gotovo dvostruko više od standarda razvijenih europskih zemalja.

Zabrinjava i to da su u prvom ovogodišnjem tromjesečju na cestama poginule 133 osobe, što je 10 posto više nego u istom razdoblju lani, kad je smrtno stradala 121 osoba, a prema podacima MUP-a, u prvih šest mjeseci ove godine na hrvatskim cestama bilo je 28.519 nesreća, što je 8,4 posto više nego lani u to doba, poginulo je 287 osoba ili 10 posto više, a ozlijeđeno 11.613 osoba ili gotovo 15 posto više. Ovi trendovi zabilježeni u prvom dijelu godine govore da će ukupan broj poginulih na cestama ove godine svakako preteći prošlu godinu koja je bila jedna od rekordnih u novijoj hrvatskoj povijesti.

Zato se još jednom treba javno upitati: Ministre Kirin, koliko još ljudi i na koji način treba izgubiti život da biste priznali da ne radite svoj posao dobro?

Objavljeno u 17:27 Komentari (5) • Isprintaj#

Stjepan Radić konačno u srcu Zagreba

Piše: Josip Friščić

Ne postoji tema koja bi bila bolja za otvaranje prvog bloga od pisanja o događaju na koji smo mi, HSS-ovci, tako dugo čekali i na koji smo posebno ponosni.

U subotu, 27. listopada 2007. godine nešto iza 12 sati, u središtu Zagreba, na uglu Jurišićeve i Petrinjske ulice svečano sam s predsjednikom Republike Stjepanom Mesićem otkrio spomenik Stjepanu Radiću, osnivaču Hrvatske seljačke stranke.
Prije svega, moram reći da je podizanje spomenika za HSS jedan on najvažnijih događaja u novijoj povijesti. HSS je podizanje spomenika smatrao svojom moralnom dužnošću i bio spreman učiniti sve kako bi podigao spomenik i ispravio nepravdu prema svome osnivaču i učitelju. Tu smo nepravdu u subotu konačno i ispravili.

Pored brojnih prisutnih građana i članova HSS-a iz cijele Hrvatske, na svečanosti su bili predsjednik Republike Hrvatske Stjepan Mesić, gradonačelnik Zagreba Milan Bandić, gospođa Đurđa Adlešić, kao predstavnik koalicijskog partnera HSLS-a te ostali uzvanici iz političkog, javnog i vjerskog života Hrvatske.
No, moram reći kako mi je posebno drago da su događaju prisustvovali i brojni članovi obitelji Radić, te počasni predsjednik Međunarodne paneuropske unije Nadvojvoda Otto von Habsburg.

Na trgu, u govoru sam istaknuo kako je Radić zagovarao ideje suradnje, da različitost Hrvatske u to vrijeme nije doživljavao kao prijepor nego kao bogatstvo, i da danas, kao logični nastavak takvog promišljanja, (mi u HSS-u) ističemo potrebu ravnomjernog razvoja Hrvatske uz uvažavanje regionalnih posebnosti. Suočeni s novim izazovima u djelovanju (a sada i s našim koalicijskim partnerima), trebamo imati i mudrosti i staloženosti da znamo braniti svoje interese i ugraditi ih u temelje buduće zajednice. Radićeve ideje i dalje žive, i a danas predstavljaju izazov za hrvatsku politiku i HSS.

Na Trgu bana Jelačića mogli su se vidjeti i mnogobrojni članovi HSS-a iz svih županija, koje sam obišao s predsjednikom Mesićem nakon otkrivanja spomenika.
Na štandovima su predstavili prehrambene proizvode i pića svoga kraja, a svi koji su se našli tamo mogli su vidjeti i mnogobrojna kulturno-umjetnička društva koja su pred prisutnima nastupali sa svojim programom.

Ovom prilikom im se zahvaljujem što su svojim dolaskom uveličali ovu svečanost.

Na kraju moga prvog članka na blogu htio bih samo još dodati kako mi je drago da je upravo HSS zalaganjem svojih članova uspio podignuti ovo vrijedno umjetničko djelo u centru glavnog grada koje će građane Zagreba i cijele Hrvatske podsjećati na svoju bogatu povijest i gdje će svojom pojavom spomenik Stjepana Radića podsjećati na svoju ideologiju koju i danas HSS pokušava prenijeti hrvatskom narodu.

Vjera u Boga i seljačka sloga !

Objavljeno u 17:25 Komentari (10) • Isprintaj#

<< Arhiva >>